Telesna terapija

Istorija razvoja telesne psihoterapije je u uskoj vezi sa razvojem psihoanalize, a neki je čak smatraju posebnom granom psihoanalize. Međutim, najuže je povezana sa radom V. Rajha, Frojdovog učenika, koji je primetio da potiskivanje osećanja korespondira sa telesnim inhibicijama. Opisao je koncept "karakternog oklopa" da bi opisao kako ljudi razvijaju rigidne položaje tela i šablone inerakcije sa drugima kako bi se zaštitili od emocionalnog bola. Ovi osnovni principi su ostali isti do danas. Njena osnovna ideja jeste da psiha i telo čine neraskidivu, funkcionalnu celinu tj. ličnost. Stoga se problemu ne može prići samo verbalno već je neophodno uključiti i telo, kako u istraživanje problema tako i u njegovo rešavanje.


Postoje brojni pravci telesne psihoterapije: Bioenergetika (A.Loven), Radix (C. Keli), Biosinteza (D. Boadela), Integrativna telesna psihoterapija (J. Rozenberg) i drugi.


Ono što im je zajedničko to je korišćenje brojnih tehnika koje imaju veze direktno sa telom (postavljanje tela u drugačije položaje, opuštanje mišića itd.) Specifičnost ove terapije je da baš zato što je fokusirana na telo i telesne doživljaje, postoji mnogo više fizičkog kontakta između terapeuta i klijenta (kada ga treba postaviti u drugačiji položaj ili prilagoditi telesni stav).


Ova psihoterapija ima vrlo specifične i zanimljive tehnike koje se ne koriste u drugim pravcima, pa može biti zanimljiva za osobe kojima takve tehnike odgovaraju, ali i onima čiji psihički i emocionalni problemi u značajnoj meri uključuju telo (npr. postojanje fizičkih simptoma kao što su bolovi u vratu i ramenima usled napetosti ili psihosomatske bolesti). Takođe, indikovana je za probleme u području seksualnog funkcionisanja i uopšte, probleme u vezama i partnerskim odnosima.




Pročitajte još:

Geštalt psihoterapija
Psihodrama

Korišćena literatura:

Sajt Udruženja telesnih psihoterapeuta Velike Britanije: O telesnoj psihoterapiji, adresa: www.bodypsychotherapist.co.uk



Pronađi terapeuta