Geštalt psihoterapija

Geštalt terapiju su 1940-tih godina razvili bračni par Fric i Laura Perls. Usmerena je na klijentov doživljaj stvarnosti i njegovo osvešćivanje onoga što čini i oseća. Takođe, temelji se na pretpostavci da su ljudi stalno u procesu nastajanja, stvaranja i ponovnog otkrivanja sebe. U njoj se naglašava direktno proživljavanje i kontakt sa ovde-i-sada emocijama i doživljajima umesto apstraktnog razgovora o nekoj situaciji. Ovaj pristup je iskustven u smislu što se klijenti stalno vraćaju onome šta i kako misle i osećaju, dok su interaciji sa terpeutim (ili drugima u grupi). Geštalt terapija je više usmerena na proces (onoga šta se dešava u seansi) nego na sam sadržaj priče. Perls je smatrao da je aktuelno ponašanje pojedinca u sadašnjem trenutku mnogo važnije za samorazumevanje nego njegovo potencijalno verblano objašnjenje.


Jedna od uloga terapeuta jeste da osmisli eksperimente koji će povećati klijnetovu svest o tome kako i šta čini. Ovo rezultuje uvidom, prihvatanjem sebe, poznavanjem okoline, preuzimanjem odgovornosti za sopstvene izbore i poboljšanjem sposobnosti za uspostavljanje kontakta sa drugima.


U praksi, geštalt terapija je u velikoj meri usmerena na emocije i telesne senzacije čije prepoznavanje je jako važno. Karakterišu je brojne interesantne i kreativne tehnike za upoznavanje sebe i drugih (koje često pozajmljuju i drugi pravci). Sjajan je izbor za osobe koje se suočavaju sa teškoćama na emocionalnom planu (bilo da vole ili im je, pak, teško da pričaju o njima), kao i za one koje psihoterapija zanima u cilju razvijanja sopstvenih potencijala i povećanja uvida o sebi i drugima.




Pročitajte još:

Transakciona analiza
Psihodrama
Egzistencijalistička psihoterapija

Korišćena literatura:

Corey, G. (2004): Geštalt terapija, u Teorija i praksa psihološkog savetovanja i psihoterapije, Naklada Slap, Jastrebarsko



Pronađi terapeuta