Kako se postaje klinički psiholog

Iako nije obavezna za bavljenje psihoterapijom, specijalizacija iz medicinske psihologije obezbeđuje osposobljavanje za psihodijagnostiku mnogo opsežnije nego trening u bilo kom pojedinačnom terapijskom modalitetu te se može smatrati dobrom dopunom za kvalitetan terapijski rad, ali i razumevanje psihijatrijskog diskursa (a znamo koliko nam je saradnja ponekad neophodna). Osim toga, za razliku od terapijskih edukacija, ona je zvanično priznata kao oblik specijalizacije, pa za kolege koje rade u državnim ustanovama znači i (ne tako beznačajno) povećanje plate. Stoga smo zamolili neke od kolega koje su u skorije vreme završile ovu specijalizaciju da sa nama podele svoja iskustva.


Specijalizacija iz mediciske psihologije je specijalizacija u okviru poslediplomske nastave Medicinskog fakulteta, u okviru njihovih osnovih specijalizacija, namenjena za zdravstvene saradnike, odnosno psihologe koji rade pri zdravstvenim ustanovama.
Na osnovu potreba zdravstvene službe i kapaciteta katedri, fakultet svake godine (dva puta godišnje – septembar i mart) raspisuje konkurs za upis na specijalizacije. Da bi neki psiholog konkurisao potrebno je da ima najmanje tri godine radnog staža u zdravstvenoj ustanovi, da ta njegova zdravstvena ustanova traži upis nekoga ko će da ide na specijalizaciju i da se za to dobija saglasnost Ministarstva zdavlja.


Treba naglasiti da za razliku od volonterskog stažiranja koje može biti osnov za polaganje državnog ispita, za specijalizaciju nije moguće volontiranje odn. psiholog mora biti zaposlen u zdravstvenoj ustanovi.


Specialističke studije koje zvanično traju tri godine. Upisom na specijalizaciju specijalizant dobija indeks sa planom i programom specijalizacije (spiskom potrebnih veština kojima treba da ovlada iz različitih oblasti). Oblasti kojima se bavi na specijalizaciji su psihijatrija odraslih, mladih, dece, klinička dijagnostika (baterija testova sa posebnim naglaskom na Roršarh test), neuropsihologija, forenzička psihologija, psihoterapija itd. Dobija se uput za mentora kod koga će se steći navedene veštine. Specijalizant dobija potpis od mentora na uputu i indeksu da su savladane predviđene veštine. Različiti mentori su zaduženi za različite veštine, pa se tako za vreme specijalizacije odlazi na različita odeljenja kod različitih mentora.
Od tri godine, koliko traje specijalizacija, jedna godina se obavezno odrađuje u Beogradu. Za to vreme se prolaze razne klinike i instituti mahom Kliničkog centra Srbije (Odeljenje stacionarne i dnevne psihijatrije, Klinika za neurologiju, Klinika za dečiju psihijatriju i neurologiju, za sudsku medicinu, za adolescentnu psihijatiju...) i najveći broj potpisa za veštine se upravo tada i dobija.
Za to vreme sluša se i dvosemestralna teorijska nastava iz psihijatrije. Polažu se kolokvijumi, ispiti (psihijatrija, psihoterapja, psihopatologija dece), radi se istraživački rad u dogovoru sa mentorima, pišu se nalazi koje pregledaju mentori, dva seminarska rada u dogovoru sa njima, prezentacije studije slučaja... Ispiti i kolokvijumi nisu teži nego oni sa fakulteta, ali moraju zaista da se nauče.
Pisanje nalaza je najkorisnija praktična veština, većina treba da sadrži i Roršarh test, a na kraju treba da se ima oko 20 pregledanih i odobrenih nalaza od strane mentora. A mentori ih čitaju, ispravljaju, tumače testove sa specijalizantom, tako da je potrebno pomučiti se, ali se dosta toga nauči.


Specijalistički ispit koji se na kraju polaže se sastoji iz praktičnog dela (studija slučaja nekog pacijenta) i teorijskog dela (sve što je rađeno, psihijatrija, psihoterapija). Komisiju čine dva psihijatra i Nada Janković - klinički psiholog, šef Odseka za psihologiju, Klinike za psihijatriju KC Srbije i glavni mentor za specijalizacije iz psihologije. Brani se prvo praktični deo, a onda svako od njih postavlja teorijska pitanja. Ispit nije uopšte formalnost, padaju kolege i stresno je, ali se prolazi.
Specijalizacija zahteva dosta truda, vremena, učenja i pogotovo su nezgodne za osobe iz unutrašnjosti jer podrazumevaju dugo odsustvo od kuće, porodice, dece... Znanje i iskustvo koji se steknu su generalno korisni, najviše na polju psihodijagnostike i teorijskog znanja psihijatrije


Takođe treba naglasiti da se sve ove informacije moraju dodatno proveriti jer se nekada stvari menjaju iz godine u godinu pa ukoliko smatrate da ispunjavate uslove i zainteresovani ste za ovu vrstu specijalizacije, neophodno je dodatno proveriti i potvrditi sve ove podatke.





Pročitajte još:

Edukacija za terapeute
Polaganje državnog ispita
Registracija privatne prakse
Šifra delatnosti



Pronađi terapeuta