Stidljivost vs anksioznost ili zašto propuštamo životne prilike

ePsihoterapija 03.02.2015. u Iracionalna uverenja, REBT

Koliko ste puta čuli, ili možda i Vi sami rekli sebi ili drugima – „A ne mogu ja to, ja sam stidljiv. Što ću ja kada sam takav, ne mogu to da promjenim!“ Ironija promjene je da ljudi vjeruju kako mogu promjeniti druge i istrajno pokusavaju da to učine, dok istovremeno insistiraju da je promjena njih samih nemoguća. Ta jedina realna promjena, promjena samog sebe, ljudima se čini nemogućom samo zbog toga što je teška. Ko danas ima vremena i snage da se uhvati u koštac sa nečim toliko napornim, kad je mnogo lakše okriviti za sve druge i mjenjati njih. Kada govorimo o stidljivosti, dodatna teškoća je i postojanje svojevrsnog kulta posvećenog ovoj osobini na našim prostorima i to prije svega kod ženske djece. „Budi ti, sine moj, (kako se obično kćerci govori) mirna, dobra, slušaj šta ti drugi kažu pa to i radi, ne pitaj puno“. I, onda se čudimo kada nam djeca izrastu u ljude stidljive, povučene, nedovoljno spremne da se bore za sebe i zauzmu se za svoje ideale i prava, i tako osamljeni postanu samo pratioci krda. Stidljivost, ili stručnije- socijalna anksioznost, nije osobina vođa ili pak ljudi koji preduzimaju rizike da bi postigli uspjehe u životu.

Sagledavajući svakodnevicu prosječnog čovjeka najčešće nije toliko bitno jeste li rođeni lider, ili ne. Postaje samo bitno da li Vas ta stidljivost i povučenost koči u tome da razvijete svoje potencijale, povežete se sa ljudima i zaista budete srećni. Dilema je u tome kako gledati na to kada se osoba drži podalje, ne uključuje se lako u razgovor i izbjegava neke događaje koji podrazumjevaju socijalizaciju. Da li posmatrati stidljivost kao crtu …nastavak.

 

Zašto ljudi vole da sebi kvare sreću

ePsihoterapija 23.12.2014. u Anksioznost, Iracionalna uverenja, REBT

Da li Vam se nekad desilo, kao i nama, ostalim smrtnicima, da kada Vam konačno dobro krene u životu, dobijete dobar posao, zaljubite se i ostale lijepe stvari počnu da Vam se dešavaju, pomislite „Hmm, ovo je predobro da bi bilo istinito, i da bi se događalo baš meni, dakle očekujem svaki tren da nešto pođe do đavola“? I onda tako prolaze dani, a Vi živite u beskonačnom strahu od nekog oblika ispoljavanja Marfijevog zakona, dok ta velika sreća u kojoj biste trebali da uživate, nekako… prolazi kroz Vaše prste, i kao da je nikad nije ni bilo.

Zašto je to tako? Zašto su ljudi skloni da uništavaju sebi živote, prave probleme tamo gdje ih nema? Ako uzmemo u obzir da je osnovni cilj kome svi ljudi …nastavak.