Dočekati penziju

ePsihoterapija 20.09.2013. u Društvo, Penzija
Proveli ste godine vredno doprinoseći, računajući da vas u određenim godinama čeka penzija, tokom koje ćete konačno moći da posvetite više energije svim onim stvarima za koje niste imali vremena zbog previše posla. Onda je država promenila propise i sada se nalazite u situaciji da morate da nastavite da radite, znatno demotivisani−što zbog umora, iscrpljenosti i zahteva posla koji se brzo i konstantno menjaju, što zbog niskih primanja (koji će samo neznatno povećati budući iznos penzije).

Koliko do penzije, Simiću?
Ukoliko niste zaposleni na mestu gde možete biti sigurni da ćete dočekati penziju (što većina ljudi danas nije), verovatno ste suočeni i sa problemom nalaženja novog posla. Starije radnike, sa nekoliko godina do penzije, poslodavci teže zapošljavaju, pa se suočavaju sa nedostatkom prihoda i egzistencijalnom ugroženošću. Neizvesnost u vezi sa godinama odlaska u penziju (zbog komplikovanih novih propisa), zatim u vezi sa ličnim mogućnostima (moguće pogoršano zdravstveno stanje, manjak energije i sl.), frustriranost zbog menjanja planova (vremena kad ste računali da ćete moći da se penzionišete) kao i mnogi drugi faktori mogu dodatno uticati na to da godine do penzije provedete nemotivisani, „odrađujući“ posao koji vas više ne ispunjava, zabrinuti zbog egzistencije. Osim toga, neretko se stariji radnici suočavaju sa brojnim negativnim stavovima (pa im se zamera da „zauzimaju“ radna mestima mladima, doživljavaju ih kao teret firme i kao nekoga ko više ne može da doprinosi razvoju ili prati inovativne trendove itd.) Sve ovo pogoduje razvoju osećanja demoralisanosti, apatije, pa čak i depresije.

Kako se nositi sa ovom situacijom? Na žalost, ne postoje jednostavni saveti i rešenja jer je svaka situacija individualna te svako mora pronaći rešenja koja će funkcionisati za nju/njega. Ali mogu se dati neke uopštene smernice:
 

  • Informišite se detaljno o svojim pravima i propisima kako biste umanjili neizvesnost i nejasnoće u vezi sa novim propisima.
     
  • Počnite da razmišljate o pozitivnim stranama produženja radnog veka: sada se možete posvetiti poslu i profesionalno razviti veštine za koje ranije niste imali prilike ili vremena zato što ste glavne stvari već savladali. S druge strane, od mlađih/drugih kolega možete naučiti korisne stvari o novim tehnologijama koje će vam koristiti kada jednog dana odete u penziju (bolje snalaženje sa kompjuterima, tabletima, Skype-om, e-bankingom, pretragom interneta itd.) Produžen radni vek znači i da ćete duže imati veće prihode, šire društvene kontakte, profesionalni status i mogućnost da dalje unapređujete svoju profesiju te joj ostavite svoj jedinstveni doprinos.
     
  • Razmislite o tome šta godine vašeg iskustva mogu pružiti vašoj firmi i profesiji (podrška i obuka mlađih/novih kadrova, sugestije zakonodavcima o propisima koji se donose u vezi sa vašom strukom, značajnija uključenost u profesionalne asocijacije i udruženja itd.) i ne ustručuvajte se da ih iznosite i prikazujete kako sadašnjim tako i budućim poslodavcima. Godine iskustva u određenoj struci su važan deo svakog napretka te vas to čini nezamenjivim članom svakog tima.
     
  • Ukoliko vas, ipak, ne privlači ideja daljeg razvoja u sopstvenoj struci, dobra vest je da vam godine iskustva omogućavaju da lakše i brže obavljate radne zadatke (poznate su vam procedure, znate šta se traži i ne morate da učite neke osnovne stvari ili trošite energiju na uklapanju u kolektiv) već možete posvetiti više vremena svojim hobijima, porodici i prijateljima.
     
  • Fokusirajte se na male stvari koje vam mogu ulepšati dan, kod kuće (pozovite na kafu prijateljicu s kojom se dugo niste videli, odvedite člana porodice u pozorište, nabavite kućnog ljubimca…) i na poslu (preuređivanje kancelarije, uvođenje novih, jednostavnijih procedura, preraspodela radnih zadataka sa kolegama, kreativno osmišljene pauze i okupljanja van posla itd.)
     
  • Ukoliko vam trenutna situacija pada teško, a motivacija za poslom je znatno opala te vam je provođenje osmočasovnog radnog vremena postalo više mučenje nego izazov, možete potražiti neku vrstu podrške (grupe samopomoći, psihoterapija, profesionalno savetovanje, koučing itd.) Ovo vam može pomoći da savladate tehnike nošenja sa stresom i brigama i tehinke za opuštanje (pravilno disanje, joga, autogeni trening itd.) ali i neke nove veštine kao što su asertivnost u komunikaciji, prestanak odlaganja obaveza.
     
  • Povežite se sa drugim ljudima koji imaju slične dileme (forumi, blogovi, poznanici, prijatelji, rodbina, prijatelji, lokalna zajednica) i otvoreno razgovarajte o tome. Povezanost sa drugima ljudima i verbalizacija emocija i problema su najznačajniji čuvari od depresije.
     
  • Ne zaboravite: važno je da ne „potonete“. Aktivno radite na tome da izgradite motivaciju, koja čak i ako nije visoka, drži nas „iznad površine“. U situacijama krize (ekonomske, društvene) kojoj smo izloženi, ponekad je najveći izazov upravo „ostati iznad površine“ i ne dozvoliti da vas negativne emocija i očekivanja od budućnosti „udave“. Situacije se menjaju, krize se smanjuju, a kada jednom odete u penziju i situacija u društvu bude poboljšana, važno je da u tome možete maksimalno da uživate. A pozitivno razmišljanje ponekad ima i moć samoispunjujućeg proročanstva te tako aktivno možete doprineti da uživate i opustite se više, već sada. Stoga, razmislite šta bi vam pomoglo i odaberite nešto, važno je samo da ostanete „iznad površine“.


 

Pročitajte još:

 

5 komentara | Kliknite ovde da ostavite komentar.

Komentari

  • Milica kaže:

    Kako preziveti bez posla kada niko zbog godina nece da vas zaposli, a nemate nikakva sredstva za samozaposlenje? Volela bih da ostanem na povrsini , ali mislim da tonem.

  • Sejka kaže:

    Vise nemam snage da se borim da opstanem u ovom ludom vremenu i nenormalnoj drzavi

  • katja kaže:

    Ovo je jako BOLNA tema,znate ja sam se zaposlila sa 18 god sada imam 53g zivota i 34g staza rodila dvoje dece odgajila i sad MI MOJA LEPA DRZAVA NEDA DA IDEM U PENZIJU DO 65g zivota…… pa znate ta tvarno su zene u ovoj drzavi jadne i ne da dozivljavaju nasilje u porodici vec i u drzavi???? 35g radnog staza pa dali Vi drzavo mislite da cu ja izradjena docekati 65g zivota i navodnu penziju PA BUDITE ISKRENI I RECITE U K I D A M O zenama penziju one su niko i nnista one su samo masina za radjanje dece…..BRUKA zato i podrzavam mlade da neradjaju kome sebi da stvaraju jos vecu bedu i muku u zivotu. HVALA DRZAVI TO ZENE UBIJA

  • BILJANA kaže:

    I ja sam jedna od onih koja je trebala otići u penziju 4.05.2016. godine, ali promena zakona je to prolongirala do avgusta 2019. godine. Radim u javnom sektoru, imam fakultet. Relativno sam sigurna da ću ostati do penzije. Volela bih da mogu u penziju. Nije mi teško da radim. Posao volim, ali okruženje nije baš najbolje. Imam troje unučadi i bila bih korisnija njima. Neko mlađi bi mogao da se zaposli.
    Međutim, moram dalje, jer drugih izvora prihoda nemam. Umorna sam od finansijskih problema. Ostalo je , hvala Bogu , dobro. Ne treba se prepustiti depresivnom razmišljanju. Razmišljajte o poslu samo do sutra, a onda opet do sledećeg dana. Tako nekako se lakše preživljava.
    Moje drugarice koje su radile odmah posle srednje škole (nisu studirale), već su po 5-6 godina u penziji. Tako moj fakultet sada deluje kao kazna. Ne znam zašto nisu dozvolili ženama koje žele da odu u penziju sa 60 godina, a ko želi neka radi do 65.
    Što bi rekao Kalimero:“NEPRAVDA, PA TO TI JE!!!!“

  • Hrvoje kaže:

    Psiholozi su dobro stojeci stalez.Otudjili se ljudi od naroda i vise ne znaju sta se stvarno dogadja.Kakva beda i siromastvo vlada.Kako gazde maltretiraju radnike.Nista to ne znaju ovi koji daju savete.To je kao sto je Fil Kolins pravio socijalne pesme na svojoj jahti.Treba da iskuse na svojoj kozi sta se desava kada je covek star i siromasan.Lako je onima koji preko veze imaju i posao i zavrsavaju skolu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *