Kako pružiti podršku osobama pogeđenim poplavama?
Veliki broj ljudi u našoj zemlji je bio pogođen nevremenom koje se dogodilo. Ogromne količine padavina dovele su do poplava, izlivanja reka i problema sa podzemnim vodama, proradila su klizišta. Oštećeni su putevi, a neki su danima bili odsečeni od sveta, bez struje i bez osnovih egzistencijalnih uslova za život. Iako smo bili svedoci masovnog odziva volontera i humanitarnih donacija, mnogi su morali da napuste svoje domove i trenutno borave u kolektivnim centrima. Kolege sa terena izveštavaju da su ljudi veoma uplašeni, još uvek pod snažnim utiskom panike koja je nastala kada su shvatili da je situacija mnogo ozbiljnija nego što su naslućivali da bi mogla da bude u njihovim mestima, neizvesnosti u vezi sa uslovima evakuacije i daljeg smeštaja. Veliki broj volontera u krugovima psihologa, psihoterapeuta i psihijatara je angažovan na pružanju psihološke podrške ovim ljudima (korisni izvori za njih se mogu pronaći ovde).
Ovaj tekst je namenjen ne-profesionalcima koji su u kontaktu sa članovima porodica, prijateljima i poznancima koji su posredno i neposredno bili pogođeni ovim nepogodama …nastavak.
Psiholozi se uključili u akciju pomoći
Veliki broj stručnjaka za mentalno zdravlje (psihologa, psihijatara, psihoterapeuta i psiholoških savetnika) je od početka uključen u akciju pomoći i psihološke podrške stanovništvu pogođenom poplavom. Na poziv koji je juče uputilo Ministartsvo odbrane, odazvao se veliki broj profesionalaca i strukovnih udruženja, a već danas je osnovan krizni štab koji će pomoći u adekvatnijoj koordinaciji, obuci i upućivanju različitih profesionalaca.
Ukoliko želite da se priključite akciji, a pripadate nekoj od navedenih struka, molimo vas da nam se obratite na sledeći e-mail: [email protected] kako bismo vas uputili na krizne štabove radi dalje koordinacije. Kako će pomoć biti potrebna i u narednom periodu, apelujemo na sve kolege da se priključe akciji i obaveste nas o vrstama i obimu usluga koju bi mogli da pruže stanovništvu koje je direktno ili indirektno pogođeno …nastavak.
Zašto se mi žene loše snalazimo u prostoru?
Mnogo puta sam čula da neka žena svoju slabu orijentaciju u prostoru pripisuje genetici („Žene su genetski lošije u spacijalnoj orijentaciji nego muškarci!“). Neka istraživanja zaista pokazuju da je kod žena slabije nego kod muškaraca razvijena prostorna orijentacija. Kao što se često dešava, ono što je u statistici značajno, u praksi nije značajno uopšte. „Statistički značajno“ znači samo to da razlika koja je nađena nije slučajna. To ne znači da se ta razlika ikada može opaziti u realnom životu. Ništa što je čovečanstvo napravilo ne zahteva toliki stepen prostorne orijentacije gde bi ta razlika bila primetna. Ako se još uzme u obzir da su testirane žene u momentu kada su testirane već uveliko bile pod uticajem kulture u kojoj živimo (a koja je višestruko naklonjenija razvijanju orijentacije kod muškaraca, počevši od toga kako dečaci provode slobodno vreme, pa do toga koliko se orhabruju za samostalnost u prostornom snalaženju), imamo pravo da sumnjamo i u tu statistiku.
Ako nije u pitanju genetika, kako onda jedna zdrava-prava devojčica sa prirodnom odličnom orijentacijom dok odrasta prestaje dobro da se snalazi u svetu u kojem …nastavak.
Marihuana za ili protiv?
U prošlom tekstu razmatrali smo neke razloge za i protiv marihuane. Sada ćemo specifičnije izdvojiti neka njena dejstva.
Mehanizam delovanja
Aktivni sastojci smole Cannabisa su izomeri tetrahidrocanabinola, od kojih je najzastupljeniji i najznačajniji delta-9- tetrahidrocanabinol (THC). Revolucionarno otkriće je pronalazak receptora za kanabinoide u ljudskom mozgu, do kojih su došla novija istraživanja (Knežević-Tasić, 2009). Supstanca mozga zvana Anandamida je jedna od komponenata koja se vezuje za ovaj receptor, a zatim i 2-AG supstanca koja je nađena u još većoj količini od Anandamide. Iako THC zapravo nestaje iz mozga već nakon nekoliko sati, on se akumulira u jetri, bubrezima i testisima. Takođe, THC se direktno kroz krv i placentu trudnice prenosi na fetus …nastavak.
Ako odem kod lekara, naći će mi nešto
Ljudi koji pate od hipohondrije ili potpuno izbegavaju da idu kod lekara ili idu preterano često. Oni koji ne idu kod lekara to rade jer se plaše šta bi lekar mogao da im kaže. Osoba negde u sebi veruje da ako ne ode kod lekara, verovatno će sve biti u redu, ali ako ode, lekar će „nešto naći“. Racionalno gledano, ovakvo ponašanje nema smisla jer lekar neće izmisliti ili „naći“ nešto što već ne postoji u organizmu. Osim toga, ako i jesu bolesni, samim tim što ne odlaze kod lekara gube dragoceno vreme za koje se nešto moglo uraditi da se šteta umanji ili potpuno spreči. Ovakvo ponašanje nije karakteristično samo za hipohondriju. Mnogi ljudi, koji se inače ne opterećuju svojim zdravljem (pa ih ne možemo nazvati hipohondrima) posećuju lekara samo kad ih nešto baš jako boli, takođe iz straha da će im lekar „nešto naći“.
S druge strane su oni ljudi koji idu preterano često kod lekara. Iako se i oni plaše šta će im lekar reći, obično negde u sebi računaju na to da će sve biti u redu, kao i toliko puta do sada. Oni se veoma uplaše nekog „simptoma“ koji primete kod sebe, osete veliki strah i moraju odmah da se uvere da je sve ok. „Navučeni“ su na dobar osećaj koji imaju kada izlaze iz lekarske ordinacije. Ni oni, dakle, ne idu kod lekara da bi izlečili bolest …nastavak.
Da li su nam potrebni psihoterapeuti u Srbiji?
Kada se pre nekoliko godina pojavio novi šifrarnik delatnosti, radovali smo se njegovom osavremenjavanju. Na veliko razočarenje, u njemu se i dalje ne pominje psihoterapijska struka, pa se terapeuti moraju dovijati pod kojim šiframa da registruju praksu.
S druge strane, osvanule su, među ostalima, i sledeće šifre:
01.26 Gajenje uljnih plodova (uključuje gajenje kokosovih oraha i uljnih palmi)
01.44 Gajenje kamila i lama
01.70 Lov (lovljenje morskih sisara na obali kao što su morževi i tuljani)
03.11 Morski ribolov (lov kitova, ljuskara i mekušaca, sipa, kornjača, morskih krastavaca i sunđera)
S obzirom na posećenost stručnih kongresa i ličnih kontakata, snažnog sam uverenja da u Srbiji imamo više psihoterapeuta nego kitolovaca ili odgajivača kamila …nastavak.
Lažna vest o novom mentalnom poremećaju
Ovih dana je medije preplavila vest da je Američka psihijatrijska asocijacija proglasila selfie „mentalnim poremećajem ljudi koji nemaju samopoštovanje“. Radi se, međutim, o lažnoj vesti koja je preneta sa sajta sličnom našem NJUZ.net-u i može se videti ovde.
Stoga – bez brige i slikajte se do mile volje. Ne radi se ni o kakvom mentalnom poremećaju ili izraženom narcizmu, već o nekritičkom preuzimanju lažnih vesti.
Psihološka otpornost – Dobra strana stresa
Gotovo da nema osobe koja se u svom životu ne susretne sa problemima, bilo da su u pitanju svakodnevni stresovi ili ozbilјne životne traume. Nošenje sa nekima od životnih izazova nije lak zadatak i može da rezultira patnjom, odustajanjem ili teškoćama u pronalaženju rešenja. Jedan od čestih dobronamernih saveta koje u takvim situacijama lјudi dobijaju od svoje okoline, pa čak i od stručnjaka, u sebi sadrži poruku: “izbegavajte stres”. Ovakav savet odražava pretpostavku da će se lјudi u susretu sa životnim teškoćama loše nositi, ili da će ih dugoročna izloženost stresu učiniti podložnim za javlјanje brojnih psiholoških ili telesnih tegoba.
Međutim, brojni su primeri gde osobe uspešno prevazilaze čak i veoma traumatične okolnosti. Osobe koje su odrastale u izuzetno teškim uslovima, ili doživlјavale traumatska iskustva tokom života …nastavak.
Zašto anoreksija nastaje rano, a bulimija je „bolest studentkinja“?
Statistika kaže da anoreksija nastupa gotovo sa početkom puberteta, dok bulimija dolazi kasnije i naziva se „bolest studentkinja“. Kako to da bulimija češće pogađa starije adolescentkinje, a anoreksija počinje tako rano? Otkud ta razlika u godinama?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje prvo je važno istaći da poremećaji ishrane nisu tako strogo razdvojeni kao što se obično misli. Bulimija najčešće počinje anoreksijom, koja potom prerasta u bulimiju kada devojka otkrije „lakši“ način da održi malu težinu …nastavak.
Anoreksija i osećaj gladi
Često pitanje koje postavljaju oni koji mnogo vole da jedu je: „Kako devojke obolele od anoreksije mogu da izdrže da budu gladne sve vreme?“ Devojke obolele od anoreksije su najčešće devojke sa izuzetnom samokontrolom i snagom volje, pa su samim tim i sposobne da istrpe glad (ili neku drugu neprijatnost) bolje nego drugi ljudi. Ali ovde nije u pitanju samo njihova snaga volje. Pitanje gladi kod anoreksije je kompleksnije od toga.
Neki autori tvrde da devojke obolele od anoreksije ne osećaju glad. Naravno da osećaju! One sanjaju hranu i bogate obroke. Imaju svoje strategije kako da se iznesu sa osećajem gladi kada postane neizdrživ, bilo da je to pijenje velike količine tečnosti, odlazak negde napolje, daleko od frižidera itd. Često su opsednute sakupljanjem recepata i pravljenjem obroka za druge ukućane. …nastavak.